Prema Ustavu BiH postoji Predsjedništvo BiH koje ima tri člana, a koji se biraju iz reda bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda. Članove Predsjedništva BiH ne biraju Hrvati, Bošnjaci ili Srbi, nego građani Bosne i Hercegovine na direktnim izborima u dva entiteta kao dvije izborne jedinice. Svi građani entiteta učestvuju u izborima, i članovi predsjedništva BiH kao kolektivnog organa predstavljaju državu Bosnu i Hercegovinu i sve građane Bosne i Hercegovine, a ne narode kojima oni kao pojedinci pripadaju.
Podvlačim: Predsjedništvo BiH je najveći organ izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini. U simboličkom i stvarnom smislu predstavlja državu Bosnu i Hercegovinu i sve građane koji putem direktnih izbora biraju ovaj kolektivni organ.
Evropski sud za ljudska prava donio je više presuda kojima je utvrđeno da je Ustav BiH diskriminirajući u dijelu u kojem ne daje pravo svim građanima BiH ( Sejdić, Finci, Zornić, Pilav..) da se kandidiraju za člana Predsjedništva iz bilo kojeg entiteta.
Obaveza naše države je da otkloni ovu vrstu diskriminacije omogućavajući kandidatima iz reda svakog naroda ali i ostalih, tj. svim građanima Bosne i Hercegovine da budu kandidati za članove Predsjedništva bez obzira na izbornu jedinicu u kojoj žive.
Umjesto ispunjavanja ove obaveze i ukidanja diskriminacije pokušavaju se ukinuti direktni izbori za Predsjedništvo kao najveći organ izvršne vlasti i na taj način građanima oteti pravo da biraju članove kolektivnog šefa države i to pravo prenijeti na političke stranke kroz parlamentarnu proceduru za koju vidimo da uopće ne fukcioniše.
Članovi Predsjedništva BiH moraju se birati na direktnim izborima, a Bosna i Hercegovina mora provesti odluke Evropskog suda za ljudska prava i ukinuti diskriminaciju građana po nacionalnoj i teritorijalnoj osnovi jer i sam Ustav BiH daje prednost konvencijama o ljudskim pravima koje su direktno integrisane u Ustav i imaju prednost nad ostalim dijelovima Ustava ukoliko se utvrdi da su neke odrednice u koliziji sa konvencijama, a što je u ovom slučaju utvrđeno od strane Evropskog suda za ljudska prava.
Ukoliko institucije BiH nisu u stanju izvršiti presude Evropskog suda za ljudska prava skoro 15 godina od njihovog donošenja, onda to treba učiniti Visoki predstavnik kao vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma i Ustava Bosne i Hercegivine.
Tu počinje i završava priča o Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, odnosno karakteru naše države, hoće li biti demokratska i građanska, ili surogat na kojem insistira HDZ, hrvatska diplomatija i dio zvaničnika Evropske unije. Na sreću postoje i drugi i sve ih je više koji razumiju da je etnokratija neprovodiva u praksi i nespojiva sa demokratijom.
