Nekadašnji trebinjski imam Husein Hodžić, kroz svoj životni poziv, dosta puta se našao u situaciji da stvari iz temelja mora mijenjati. Tako je u ratu veliki doprinos dao kroz pružanje pomoći bh. izbjeglicama, a nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je sve bilo porušeno, u Trebinju je dobio zadatak da okupi ljude, gradi suživot i obnovi zajednicu.
Uspio je u tome, a vjeruje da svojim političkim angažmanom u Stranci za Bosnu i Hercegovinu, čiji je kandidat na listi za Narodnu skupštinu Republike Srpske unutar koalicije “Pokret za državu”, može doprinijeti boljem stanju Bošnjaka u ovim krajevima, ali i boljim međuljudskim odnosima. Hodžić, iako već nekoliko godina radi honorarno kao imam u Crnoj Gori, boravak je prijavio u Trebinju kako bi, dok ga još snaga i zdravlje služe, pomogao kako kaže “Bosancima i Hercegovcima u borbi za očuvanje države”.
“Čitav svoj radni vijek davao sam sve od sebe da pomognem ljudima. Iako sam bio imam (efendija) mene je mogao svako naći i na građevinskoj skeli ili bilo kojem drugom poslu, a ne samo u džamiji. Kada sam došao u Trebinje sve je bilo porušeno. Trebalo mi je četiri – pet godina da se porušeno počne popravljati, da vidim mihrab, da vidim okupljen džemat i punu džamiju…Dogodi se da poslije 15 trebinjskih godina odem u Crnu Goru u prostor gdje 330 godina nije bilo ezana, tek je bio osnovan medžlis. Hoće mene to da idem gdje je teško. Sada se poklopilo to da neko ko poznaje ljude, ima iskustva u izgradnji suživota, zakorači i u politiku. No, opet kad bih se rodio i školu birao, opet bih otišao na teologiju, jer je to prilika da se radi s ljudima, pomogne ljudima i doprinese zajednici – ističe Hodžić.
Index.ba: Kao neko ko je, kako kažete, proveo cijeli život radeći s ljudima, po Vašem mišljenju, kako žive građani Bosne Hercegovine?
“Bošnjaci, ali i Bosanci i Hercegovci su nešto što se rastura. Položaj ljudi u ovoj zemlji je loš, nezadovoljavajući. To je naša zajednička bolest. Za to je kriva vlast koja se od 1990. godine do danas bavila sobom, a ne narodom. Za 30 godina se u ovoj zemlji ništa nije uradilo i danas smo došli na samo dno, u jednu puno težu situaciju. Hvalili smo se nekim stvarima, ali ja uviđam da je danas situacija našeg naroda jako teška. Za takvo stanje krivi su političari, a ne narod. Narod im je s najboljom namjerom dao povjerenje, a mnogi ga nisu opravdali. Došli su na jasle politike, privilegija i zaboravili narod. Pogrešnim politikama su rasturili naše društvo i državu. Od naše Bosne i Hercegovine su napravili zemlju koja umire. A najteži položaj je nas Bošnjaka, povratnika u Republici Srpskoj. Nas su zaboravili i mi to moramo promjeniti.
Index.ba: Šta Vas najviše brine u vezi političkih prilika u BiH?
“Sve posmatram i pratim. U Trebinju je 2008. godine osvanula osmrtnica, zelena, na kojoj je pisalo “Umrla Bosna i Hercegovina”. Ja sam to gledao svojim očima. Davne 2006. godine sam rekao za jedne mostarske novine “nema države, sve se manje prepoznaje”. Ako ne bude države Bosne i Hercegovine neće biti ni nas. Za nju se moramo boriti. Ja se još nisam predao i borim se, ali stanje nije dobro.
Index.ba: Vidite li bolje dane za BiH?
“Teško pitanje. Nemojte se začuditi što sam toliki pesimista. Iako sam neko ko može sa svakim da razgovara i nađe kompromis da krenemo dalje. Naš problem je što ljude niko ne pita. Politička mafija je uzela kormilo i upravlja po svom nahođenju. Mi moramo vratiti državu ljudima i moramo vratiti povjerenje ljudi u državu.
Index.ba: Kako to riješiti?
“ Mi samo konstatujemo kakvo je stanje, ali da neko kaže koji je projekt i kako to riješiti, takvih je malo. Moramo promijeniti čitav politički sistem i prije svega način upravljanja. Država se treba voditi kao što vodimo svoju kuću i ne raditi ništa što ne bi u svojoj kući radili. Moramo shvatiti da je država naša kuća i tako se trebamo odnosti prema njoj. Ako do toga ne dođe nećemo moći zaustaviti ove negativne procese. Za takvo nešto nam trebaju novi ljudi, odgovorni i koji rade za svoj narod.
Index.ba: Jesmo li spremni za promjene, da li je narod svjestan vaših upozorenja?
“Tek smo počeli da se sabiremo i dolazimo sebi. Tek nam, što bi narod rekao, dolazi “iz pete u glavu”. Narod je svjestan šta se dešava, a posebno mi Bošnjaci. Mnogima je svejedno šta će biti sa državom, a nama nije jer mi nemamo rezervne domovine. Nemamo instrumente da napravimo nekakav referendum koji bi riješio goruća pitanja, da ne živimo u ovoj agoniji. Bošnjaci su došli do te tačke da nemaju uticaja u Federaciji. Bosna i Hercegovina je u situaciji da svi oko nas idu naprijed, a mi stagniramo. Nama fali taj motor, pokretačka snaga i politika koja će nas usmjeriti naprijed. Tu vidim Stranku za Bosnu i Hercegovinu, kao našu jedinu i zadnju nadu. U toj stranci sam ostao jer vjerujem da se može uhvatiti u koštac s ovim gorućim problemima od kojih nam ovisi država i naša budućnost na ovim prostorima.
Index.ba: Šta Vi možete ponuditi svojom kandidaturom?
“Hoću u RS da politički artikulišem našu borbu za Bosnu i Hercegovinu. Moram kazati da, kada sam postao stanovnik Trebinja, dobio sam uvrjedljivo i prijeteće pismo. Nisam tada posustao, pa neću ni sada. Uprkos svim prijetnjama i opstrukcijama ovdje, mislim da Stranka za BiH može promijeniti ovo stanje. Moramo pomagati našim ljudima ovdje gdje je najteže. Iza mene stoji rad, a ne priča. Ono što sam govorio to sam i uradio i to ljudi znaju. U područje u koje idem pokriva 12 opština. Njima mogu čista obraza kazati da sam kandidat i sutra zastupnik svih građana sa tog područja. Kada to kažem, nekima se diže kosa na glavi. Ali imamo li neku drugu šansu, neki drugi način da tamo gdje živimo govorimo i pričamo o Bosni i Hercegovini kao našoj zajedničkoj domovini? Isto tako, mnogi ljudi iz Trebinja mi kažu “konačno neko ko hoće da priča istinu i ispravno radi”. Ti ljudi me poznaju i znaju da stojim iza onoga što govorim i radim. Mišljenja sam da naša jedina ispravna opcija građanska država u kojooj su, prije svega svi ljudi jednaki. Kada budu ljudi jednaki biće i narodi. Sve drugo vodi daljim napetostima, podjelama, propadanju i siromaštvu.
Zahvaljujem Stranci za Bosnu i Hercegovinu što mi je dala povjerenje da u Republici Srpskoj budem glas Bosne i Hercegovine. O našoj državi već duže vremena niko ne govori u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
