„Obrazovanje, kao jedan od najvažnijih segmenata našeg društva, u Bosni i Hercegovini zapostavljeno je i nalazi se pri samom dnu liste prioriteta. Neusklađenost obrazovnog sistema sa evropskim standardima, pojava dvije škole pod jednim krovom, negiranje prava na jezik učenicima u RS-u teme su o kojima se dugo priča, ali nema političke volje da se išta pomjeri sa nulte tačke, kazala je u razgovoru za Index.ba doc.dr. Nedžada Tolja direktorica škole u Mjesnoj zajednici Opara u Novom Travniku, te profesorica na Ekološkom fakultetu Internacionalnog Univerziteta u Travniku.
Kao neko ko je proveo godine o obrazovanju, smatra da obrazovni sektor zaslužuje puno više pažnje i ulaganja.
„Stanje obrazovanja u Bosni i Hercegovini je odraz stanja u državi. Evidentno je da takvo stanje odgovara aktuelnim politikama. Po mom mišljenju ovaj sektor zaslužuje više pažnje, više ulaganja, i Vi ćete se složiti da je obrazovanje jedan od nosilaca ekonomskog prosperiteta i put u bolju budućnost. Pogledajte samo kroz historiju šta su obrazovani ljudi i obrazovanje u cjelini značili za razvoj i prosperitet samih naroda, ali i društava u cjelini. U konačnici kada imamo na umu da je znanje moć vidimo da su moćne one države koje imaju jake obrazovne sisteme.
Tolja je udata, majka troje djece, a uz to se bavi politikom, nosilac je liste za Skupštinu i zastupnica Stranske za Bosnu i Hercegovinu u Skupštini SBK, te o segmenu obrazovanja govori iz više uglova, nastavnog osoblja, roditelja i političarke…
Kazali ste da postoji dosta problema u obrazovanju koje treba rješavati, u čemu griješimo i kako ispraviti greške?
Doc.dr.Tolja: Grešaka je dosta. Ulaganje u sektor obrazovanja je minorno. Pogledajte budžete i koliko izdvajamo za oblast obrazovanja na bilo kojem nivou vlasti u Bosni i Hercegovini i sve će Vam biti jasno. Razvojni programi skoro da i ne postoje. Čak i sredstva koja su predviđena za ovaj segment raspoređuju se prilično netransparentno i prema prioritetima vladajućih politika, gdje nije bitna svrha, već forma. Uporedite li ta ulaganja sa ulaganjem, odnosno izdvajanjem Evropske unije ili bilo koje razvijene države svijeta, vidjet ćete gdje se nalazimo. Dalje, kada su u pitanju reformski procesi u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini, ne postoji sinergija svih obrazovnih vlasti. Pojedine obrazovne vlasti se ponašaju kao male države. Bilo koja reforma u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini nije implementirana, ukoliko ona nije inicirana i zaživjela u svakoj administrativnoj jedinici (kantonu, entitetu, distriktu) u Bosni i Hercegovini. Poduzimanje selektivnih akcija i aktivnosti u pojedinim administrativnim jedinicama dodatno unosi podjele u obrazovni sistem Bosne i Hercegovine i otežava mobilnost učenika, studenata i nastavnika, unosi nered u sistem. Nastavni proces je i dalje usmjeren na sadržaje, a mora biti usmjeren na ishode učenja. Neophodno je raditi na razvijanju programa koji će biti na liniji inovacija nastavnih planova i programa, razvijanja ključnih kompetencija kod učenika kao i osobosobljavanje učenika za rješavanje problema iz svakodnevnog života.
Da li Akademska zajednica snosi dio odgovornosti za ovakvo stanje? Na kome je, po Vašem mišljenju, najveća odgovornost?
Doc.dr.Tolja: Akademska zajednica koja šuti svakako da snosi dio odgovornosti. Međutim, najveći dio odgovornosti snose donosioci odluka na svim nivoima vlasti u BiH, tačnije institucije nadležne za donošenje i realizaciju programa iz oblasi obrazovanja.
Koliko uopšte od strane nadležnih ima razumijevanja prema roditeljima, njihovom stanju i potrebama učenika? Kako to promjeniti?
Doc.dr. Tolja: Obrazovni sistem, ustanove u koje dolaze učenici moraju biti u službi kako učenika tako i njihovih roditelja. Međutim, nema jasno definisanih stavova roditelja u smislu potreba učenika. Rijetko da se vidi na terenu da su oni usmjereni ka bilo kojem donosiocu odluka, bilo da je on direktor škole ili ministar na bilo kojem nivou vlasti. Potrebna je veća proaktivnost roditelja kako bi se nametnuli kao partneri donosiocima odluka, jer je glas, odnosno stav roditelja jako važan za uspješan obrazovni sistem. Mi danas imamo vijeća roditelja kao važan partner školi, međutim nisu proaktvni na programima javnog zagovaranja za bolje obrazovanje. Takvo stanje odgovara nadležnima, jer ukoliko nemate konkretne zahtjeve oni smatraju da je stanje u najboljem redu. Roditelji se moraju osnažiti i odvažiti te jasno iznijeti zahtjeve koji će odgojno-obrazovni proces učiniti fleksibilnijim i učinkovitijim.
Kako je uređeno školstvo van granica Bosne i Hercegovine, šta bi barem trebali prepisati, ako već sami ne možemo da ovu oblast uredimo na najbolje mogući način, s obzirom da je obrazovanje jedan od stubova svake zemlje?
Doc.dr. Tolja: Obrazovanje van granica Bosne i Hercegovine je uređeno na način da učeniku daje znanje, kompetencije i vještine koje ga osposobljavavaju za samostalan rad. Kod nas to još uvijek nije tako. Vidjeli ste rezultate PISA-e koji su izuzetno loši, a gdje nam učenici od petnaest godina zaostaju tri školske godine. Djeca uče teoretski o pojedinim pitanjima, ali to znanje ne znaju primjeniti u praksi. Beskorisno je teoretski učiti kako uključiti računar, ako u praksi osoba nije u mogućnosti uključiti računar. Čemu onda sve to?! Ako ne znamo da uredimo ovu oblast kako treba, onda je dovoljno samo da pogledamo standarde i strateške dokumente na nivou Evropske unije, primjere dobre prakse. To nam je jasan pokazatelj i pravac u kojem trebamo ići.
Nekvalitetno obrazovanje je najskuplje, mi imamo dosta primjera u vlasti „kupljenih diploma“. Zemlju nam vode „loši đaci“, dok obrazovan i kvalitetan kadar odlazi? Kako zaustaviti pamet da nam ne ide?
Doc.dr. Tolja: Teško ćemo u ovom trenutku zaustaviti „odliv mozgova“. Mladi ljudi odlaze i to je evidentno. Naš obrazovni sistem treba biti konkurentan sa drugim obrazovnim sistemima. Neophodno je ponuditi ako ne iste uslove koje mladi mogu pronaći izvan Bosne i Hercegovine, onda bar približno slične uslove. Opšta slika društva, osjećaj nesigurnosti, nedostatak perspektive, samo su neki od razloga odlaska mladih. Sve se to treba promijeniti da bi mladi odlučili ostati ovdje. Mlade ljude treba uvjeriti da je ovdje najbolje, a kako? Na način da se stvore dobri uslovi prvo za obrazovanje, a tek onda za rad i zapošljavanje. Mišljenje elokventnih ljudi iz struke mora biti na prvom mjestu.
Koliko u BiH politika utiče na obrazovanje i šta to znači u konačnici?
Doc.dr. Tolja: Sve se dešava pod budnim okom politike. Politika je uključena u kompletan sistem obrazovanja, počev od upisa učenika, formiranja broja odjeljenja, zapošljavanja, izbora rukovodilaca, imenovanja Upravnih odbora, raspodjele kapitalnih transfera i sl… Dakle, ništa ne može bez političke saglasnosti. Ukoliko niste predloženi od strane određene političke partije rijetko da možete biti izabrani na određenu poziciju ma koliko elokventni bili. Kod nas je obrazovanje postalo nacionalno pitanje na koje u velikoj mjeri ima uticaj politika. Pogledajte fenomen „dvije škole pod jednim krovom“, negiranje bosanskog jezika u Republici Srpskoj, problematiziranje izučavanja nacionalne grupe predmeta, nazive škola, školske slave, vjerske simbole u školama, i dr. Sve su to izazovi ili problemi koji su nastali političkim djelovanjem. Kada sve to sagledate vidite zapravo koliko politika i na koji način utiče na obrazovanje u cjelini i urušava ga sve više i više.
Kako gledate na reformu obrazovanja, ima li je…?
Doc.dr. Tolja: Reformi u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini ima, ali jako malo i selektivno, bez sistemskog pristupa i ne provode se na cijeloj teritoriji države. Zbog toga i ne vidimo njihove efekte. U svakom slučaju cilj svake reforme trebao bi biti unapređenje obrazovnog sistema u cjelini, te omogućavanje sticanja znanja, razvijanja vještina i kompetencija kod učenika koje će ga osposobiti za tržište rada. Sve treba da se odvija u odgovarajućim uslovima koji trebaju biti puno bolji kako za učenike, tako i za nastavnike.
Ono što još može “zamjeriti” u našem obrazovanju jeste odnos prema nastavnicima, profesorima… Nastavno osoblje nije dovoljno plaćeno za svoj rad, može li se to popraviti?
Doc.dr. Tolja: Kada govorimo o plaćama za rad nastavnika one trebaju biti puno bolje i nastavnici trebaju da budu plaćeni adekvatno za svoj rad. Posao koji rade prosvjetni radnici je izuzetno odgovoran i traži od pojedinca maksimalan angažman. Učitelji imaju različite uloge u razredu da bi adekvatno predstavili nastavne sadržaje. S tim u vezi potrebno je napraviti iskorak i izdvojiti dodatna sredstva iz budžeta kako bi se plate nastavnika povećale. Profesija nastavnika ne bi trebalo da bude minimizirana, već na jednom zavidnom nivou. Nastavničke fakultete trebaju da upisuju najbolji. Nastavnik treba da bude poštovan i cijenjen u sredini u kojoj djeluje. Sve to dodatno doprinosi unapređenju kvaliteta u obrazovanju. Ne možete očekivati od nastavnika da bude nosilac reformi u obrazovanju, da bude inovativan i kreativan da se maksimalno posveti obazovnom procesu, ako za to nema preduslove, niti je za to adekvatno plaćen.
Kako gledate na alarmantne podatke smanjenja broja učenika svih uzrasta? Na koji način će se to u budućnosti odraziti na nas ako znamo da je obrazovanje temelj društva?
Doc.dr. Tolja: Smanjenje broja učenika u obrazovanju je zabrinjavajuće. Razloga za to ima više, od smanjenja nataliteta, odnosno prirodnog priraštaja, do odlaska kompletnih porodica van Bosne i Hercegovine. Sve to je indikator da bi Bosna i Hercegovina u budućnosti mogla postati zemlja staraca. Upitno je da li sada imamo dovoljno djece za biološki opstanak države! Na kraju državu, između ostalog, čine i ljudi, odnosno stanovništvo. Ako nema toga, nema ni države. Obrazovanje je veoma važno i za ekonomski prosperitet države. Ako nema učenika, studenata, djece i mladih, kako možemo onda govoriti o ekonomskom prosperitetu i napretku države? Ko će nas sutra liječiti i učiti, ko će projektovati zgrade, graditi puteve i sl.? Ako izgubimo mlad i obrazovan kadar cijeli sistem će se urušiti. Nismo svjesni kakve posljedice sve to može imati po državu i društvo u cjelini. Posebno toga nisu svjesne garniture političara koji su u zadnjoj životnoj dobi, a godinama upravljaju procesima u Bosni i Hercegovini.
Kako kao neko ko se bavi politikom, u SBiH ste nosilac liste za Skupštinu SBK, vidite rješenje?
Doc.dr. Tolja: Potrebno je „podvući crtu“. Prije svega izvršiti potpunu depolitizaciju u sektoru obrazovanja. Oni koji podučavaju i oni koji rukovode institucijama u sektoru obrazovanja trebaju biti najbolji od najboljih, a nikako najpodobniji.
Treba zadržati sve šta je dobro urađeno u našem obrazovnom sistemu, a ono što je loše mijenjati i unaprijediti. Vremena za gubljenje nemamo. Ovdje se više ne radi o godinama, već se radi o mjesecima pa čak i danima u kojima trebamo nešto poduzeti. Obrazovni sistem treba hitnu intervenciju i integraciju. 16 ministarstava obrazovanja za ovako malu državu i ovaj obrazovni sistem je previše. Njegova rascjepkanost ne daje mogućnost brzog djelovanja, primjene i implementacije evropskih standarda. Moramo hitno djelovati za budućnost naše djece, građana, države i društva u cjelini. Pimjere pozitivne prakse gdje su dobre obrazovne politike primjeniti u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine. Graditi obrazovni sistem koji mora biti fleksibilan i učinkovit. Fokus staviti na inovacije nastavnih planova i programa, istraživanja, razvijanje vještina i digitalne tehnologije. Generalno, neophodno je stvoriti adekvatne uslove gdje će praktična strana u obrazovanju biti naglašena u pomaganju učenicima da razumiju, upravljaju i rješavaju situacije iz svakodnevnog života. Kroz integraciju obrazovnog sistema pospješiti razvijanje ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje. Znanje jeste skupo, ali je neznanje mnogo skuplje i izgleda da mi danas plaćamo cijenu neznanja i loših obrazovnih politika.
Izvor: index.ba
