Složio bih se sa gospodinom Plenkovićem da zaista jeste „ogromna razlika između Zagreba i Sarajeva“. Ali samo u tome da se Sarajevo nikada nije petljalo u unutrašnjopolitičke prilike u Republici Hrvatskoj, dok je vanjska politika Republike Hrvatske jedan od sukreatora unutrašnjih problema Bosne i Hercegovine, kontinuiranom podrškom mračnim idejama etničke segregacije.
Podsjetio bih gospodina Plenkovića, kao velikog Europejca, da su ljudska prava individualna, a ne kolektivna kategorija, čak i u Republici Hrvatskoj. Da svi mi, građani Bosne i Hercegovine, isto tako, ne crpimo naša individualna prava na temelju naše etničke identifikacije, već na temelju pripadnosti bosanskohercegovačkoj naciji, odnosno našem BH državljanstvu. Čak i mišljenje Evropske komisije iz 2019. godine, kao prvi od 14 prioriteta za nastavak evropskih integracija Bosne i Hercegovine, navodi „Osigurati da se izbori provode u skladu sa europskim standardima tako što će provesti relevantne preporuke OSCE-a/ODIHR-a i Venecijanske komisije“, čime je jasno stavljeno do znanja da bez rješavanja problema političke jednakosti građana u Bosni i Hercegovini nema nastavka evropskog puta naše zemlje. Ono što Republika Hrvatska zastupa, pod krinkom spin floskule „legitimnog predstavljanja“, samo je nastavak haškog UZP-a drugim sredstvima, a za takvo nešto nikada nećemo imati sluha. Na kraju, kad su ta rješenja tako dobra, zašto ih gospodin Plenković ne implementira u Republici Hrvatskoj?!
Ako je gospodin Plenković istinski prijatelj Bosne i Hercegovine neka prestane sa otvorenom podrškom političkim narativima koji pripadaju prošlosti, mraku 19. vijeka i pomogne nam da gradimo državu po mjeri čovjeka 21. stoljeća.
