Semir Efendić: Bolje je da Valentina Inzka pamtimo po nametanju Zakona o zabrani negiranja genocida, nego po zabrinutosti

Bosna i Hercegovina nažalost nije u situaciji o tako važnim pitanjima, kao što je negiranje zločina genocida, odlučivati kroz sistem institucija uspostavljen Dejtonskim sporazumom, ali zbog toga je sastavni dio sporazuma i ured OHR-a, odnosno Visokog predstavnika. I odluka Vijeća sigurnosti UN-a kojom se odbija rezolucija o ukidanju OHR-a, i odluka Visokog predstavnika o dopuni krivičnog zakona kojom se zabranjuje negiranje zločina genocida od historijske su važnosti. Prva zbog toga što Bosna i Hercegovina sa ovakvim ustavnim uređenjem nažalost ne može funkcionisati bez ureda Visokog predstavnika, a druga zbog toga što svako buduće ustavno uređenje ne smije zanemariti činjenicu da su nakon Dejtonskog sporazuma provedeni sudski postupci u kojima je dokazano i dokumentovano izvršenje genocida u periodu koji je prethodio Dejtonskom sporazumu.

Uvažavajući ove činjenice, potrebno je tragati za rješenjima i dogovorom oko ustavnog uređenja koje će omogućiti funkcionisanje države i sistema institucija bez OHR-a.

Osim toga, Zakon o zabrani negiranja genocida, najmanje je što se moglo učiniti za sve porodice žrtava koje su nakon gubitka najmilijih morali trpjeti negiranje, opovrgavanje pa čak i veličanje genocida i njegovih počinioca.