Bosna i Hercegovina ima 53,26% državne i 46,74% privatne imovine. Iako je Visoki predstavnik još 2004. godine donio Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, do danas nisu prestali pokušaji njene uzurpacije i preuzimanja od strane entiteta. Istina, takvi pokušaji je puno izražajniji u bh. entitetu RS.
Državna imovina na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine je imovina svih njenih građana i ujedno resurs koji može doprinijeti ubrzanom razvoju cijele zemlje. Isključivo institucije države Bosne i Hercegovine prema utvrđenim procedurama mogu raspolagati svojom imovinom.
Programska stajališta Stranke za BiH u odnosu na način rješavanja statusa državne imovine ostaju na viđenjima koja su velikim dijelom bila jedan od bitnih razloga utemeljenja njene političke ideje i razloga njenog nastanka. Vrijeme je u cijelosti potvrdilo osnovanost ovih stavova. Presude Ustavnog suda BiH U1/11 kao i njoj sljedujuće presude u predmetima o poljoprivrednom zemljištu i Odluka o šumama i šumskom zemljištu su u cijelosti potvrdile političke stavove i djelovanje Stranke za BiH. Navedene presude Ustavnog suda su pitanje državne imovine (one iz državnog kontinuiteta BiH kao i one o državnoj imovini iz Sporazuma o sukcesiji bivše SFRJ, te svake one imovine koja u vlasničkim knjigama počev od 31.12.1991.godine evidentirana na Republiku BiH i njene pravne prethodnike) su potvrdile da međunarodni subjektivitet, državni identitet i suverenitet nisu i ne mogu biti na poddržavnim administrativnim aranžmanima (entitetima i kantonima), nego isključivo i jedino na gornjem nivou vlasti definisanom kao DRŽAVA.
Navedeno pravno definiranje ne bez razloga je oročilo ostanak međunarodne zajednice u BiH agendom 5+2. Peti cilj definiran za zatvaranje kancelarije OHR-a jeste upravo rješavanje statusa državne imovine BiH. To više, na sreću, nije raspodjela imovine, kako je ranije bilo, nego ovoga puta temeljom citiranih ustavnih presuda, obaveza donošenja Zakona o upravljanju i korištenju državne imovine, a što je sigurno najveći pomak u viđenju međunarodne zajednice po ovom pitanju.
Stranka za BiH će se zalagati, a što smatra ustavnim, da se pitanje državne imovine rješava neizostavno uz prethodno rješavanje restitucije i denacionalizacije oduzete imovine donošenjem u Parlamentu BiH Zakona o denacionalizaciji i restituciji. Istovremeno, Stranka za BiH će temeljom ovih presuda insistirati na promjeni seta zakona o koncesijama u BiH, insistirajući da koncesije na javna dobra (šume, šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište, vode, jezera, riječno dno), kao i sva druga javna dobra budu isključivo u nadležnost države ili od nje Zakonom dodijeljenih ograničenih nadležnosti pod državnim administrativnim organima. Pitanje restitucije i denacionalizacije imovine je sigurno vitalno pitanje obnove društva i bosanskohercegovačke državnosti, pa će stoga Stranka za BiH u ove ciljeve uložiti političku volju traženja i jačanja probosanskog političkog bloka, a za što vjerujemo da postoje pretpostavke.
