Piše: Faruk Đozić, član Glavnog odbora SBiH
U nedavnoj analizi za portal Istraga.ba profesor Mahmutović ističe da je vitalni nacionalni interes isključivo vezan za taksativno nabrojane oblasti za pokretanje vitalnog nacionalnog interesa kao što su:
ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima,
identitet naroda,
ustavni amandmani, organizacija organa vlasti,
obrazovanje, vjera, jezik, kultura i naslijeđe,
teritorijalna organizacija, sistem javnog informisanja,
Međutim posljedni osnov određen Ustavom RS-a koji glasi: i druga pitanja koja se tretiraju kao vitalni interes ako tako smatraju 2/3 jednog od klubova u Vijeću naroda, potpuno neosnovano veže za nabrojane oblasti.
Niti jednom riječju Ustav RS-a ne veže za taksativno nabrojane oblasti već kako i sam tekst odredbe kaže da je diskreciono pravo 2/3 Kluba naroda da odredi određeno pitanje kao pitanje od vitalnog nacionalnog interesa.
Zahtjev za ocjenu ustavnosti i vitalni nacionalni interes jesu dva različita mehanizma, ali ustavnost akata, po mom dubokom uvjerenju jeste i može biti pitanje od vitalnog nacionalnog interesa. Zašto? U mandatnom periodu 2018-2022. svaki put kada je NSRS odlučivala o pitanjima iz domena državne imovine Klub Bošnjaka je pokretao pitanje VNI i obrazloženja takvih Odluka jeste uvijek i svaki put da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine odlučivao o tom pitanju i potvrdio nadležnost države a ne entiteta. Dakle suština vitalnog nacionalnog interesa jeste u to vrijeme bila ustavnost donešenih Zakona a ne “identitet naroda” u užem smislu.
Dalje u drugom entitetu je postojala istovjetna odredba o vitalnom nacionalnom interesu ali je ukinuta Schmidtovim amandmanima na Ustav Federacije upravo iz razloga što je omogućavala proglašenje bilo kojeg pitanja pitanjem od vitalnog nacionalnog interesa pa analogno da se i ustavnost kao takva proglasi vitalnim nacionalnim interesom.
I na državnom nivou postoji istovjetna odredba i u prošlosti veoma često je korištena kao mehanizam blokade jer je omogućavala da se bilo koje pitanje predstavi kao pitanje vitalnog nacionalnog interesa. Jedan od razloga rušenja Aprilskog paketa – kojeg i dan danas neki hvale jer ne vide dalje od mogućnosti nove fotelje – jeste upravo zato što nije reformirao institut vitalnog nacionalnog interesa u Domu Naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine kroz ukidanje tih famoznih riječi “i druga pitanja koja se tretiraju kao vitalni interes…”.
Pa kako to onda da je na državnom nivou izvor blokada, na nivou Federacije BiH u toj mjeri da se mora brisati a u RS-u vezana za taksativno nabrojane oblasti – faktički ograničavamo sami sebe. Bošnjaci u RS-u ne smiju priuštiti sebi luksuz takvog razmišljanja. Ovako usko tumačenje daje vjetar u leđa onima koji pitanje nadležnosti države Bosne i Hercegovine svode na izričito nabrojane dok pitanje dodatnih nadležnosti ili ignorišu ili ograniče na “državi je ono što joj entiteti daju.”
Praksa Ustavnog suda RS je takva kakva je, da im i nacrtamo povredu vitalnog nacionalnog interesa oni će odlučiti kako vlastima u RS-u odgovora ali to ne može biti opravdanje. Posebno ne u okolnosti da dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine odlučuje o ustavnosti vlade, vlasti RS-a pravnom akrobacijom se pere od odgovornosti. Zašto ne iskoristiti mehanizam koji je dostupan pa makar odugovlačiti stupanje na snagu odluke?
U konačnici, odbrana ustavnog poretka Bosne i Hercegovine nije tek proceduralna smetnja ili opcija, već imperativni vitalni nacionalni interes koji nadilazi sva uža, partikularna tumačenja.
